Generalno govoreći, kršćani su podijeljeni u sljedeće kategorije:
(1) "Rimokatolike" i "Protestante"- prema godini nastanka
(2) "Episkopalne"(konformiste) i " Slobodne kršćane(nekonformiste)"_- prema crkvenom obrascu
(3) "Ponovno rođene kršćane" i "Normalne kršćane"- prema " iskustvu"
(4) "Karizmatične" i "Nekarizmatične"- prema mogućnosti govora u jezicima
(5) "Punovremene kršćanske radnike" i "Sekularne radnike"- prema profesiji
Mogli bismo navesti još kategorija po kojima bi se kršćani dijelili, ali niti jedna od ovih kategorija se ne bavi korijenom problema koji je naš Gospod došao riješiti.
Mnogi znaju da je "Isus umro zbog naših grijeha" ( 1.Kor.15.3.). Ali ono što mnogo ljudi ne zna, jeste to da nam Biblija govori da je Isus takođe umro kako više ne bismo živjeli za sebe, već za Njega.(2. Kor.5.15.)
Podjela koja bi bila dosljedna samom Pismu bi bila ova:" kršćani koji žive za sebe " i "kršćani koji žive za Krista", ili "oni koji traže stvari koje sami priželjkuju" i "oni koji traže Božije stvari za njihov život", ili "oni koji tragaju za svjetovnim stvarima" i "oni koji na prvo mjesto stavljaju Kraljevstvo Božije", ili "oni koji vole novac" i "oni koji vole Boga".( Isus je rekao da je nemoguće voljeti oboje, Lk.16.13.)
Ali ja nikad nisam čuo da se ovakve kategorije koriste. Upravo one se bave unutrašnjim životom kršćana, a kao i njegovim ličnim hodom sa Bogom, dok se već gore pomenute metode bave vanjskim detaljima njegovog života. Na ovaj posljednji način, hrišćani će biti kategorisani u raju. Zbog toga je ovo jedina bitna kategorizacija! Kada je riječ o ovoj metodi, drugi nas ne mogu svrstati niti u jednu od pomenutih kategorija, to moramo uraditi sami, jer niko osim nas samih ne poznaje naše skrivene motive i požude. Ponekad, čak ni naši supružnici ne mogu biti sigurni za šta mi zapravo živimo.
Naš Gospod nije prvenstveno došao kako bi ljudima dao doktrinu, crkveni obrazac, mogućnost govorenja u jezicima, pa čak ni kako bi im dao iskustvo. On je došao da nas spasi od grijeha. Došao je da položi sjekiru na korijen stabla. A korijen grijeha jeste "biti egocentričan, tražiti vlastito dobro i raditi u skladu sa vlastitom voljom." Ako ne dopustimo Gospodu da posiječe i iskopa korijenje naših života, bit ćemo samo prividno hrišćani.
Đavo nas može obmaniti da pripadamo višoj klasi kršćana, upravo zbog svoje doktrine, iskustva ili crkvenog obrazca. Njega čak ni ne zanima da li mi zaista imamo ispravnu doktrinu, iskustvo ili crkveni obrazac, sve dok nastavljamo živjeti zbog sebe. ( Usput, ovo je samo još jedna zamjena za frazu "živjeti u grijehu").
Kršćansko društvo danas je preplavljeno kršćanima koji tragaju za vlastitim dobrom i žive za sebe, koji su ubijeđeni da su u Božijim očima superiorni u odnosu na druge kršćane, ponovo samo zbog razlika u doktrini, iskustvu ili crkvenom obrascu. Ovo pokazuje koliko je Đavo uspješan u neprijateljstvu protiv čovjeka.
U Jovanu 6.38., naš Gospod je rekao da je došao iz raja na Zemlju da pobijedi svoju ljudsku prirodu, koju je stekao došavši na Zemlju, te da kao Čovjek čini Očevu volju. Tako on postade naš primjer.
Kroz Isusov ovozemaljski život, tokom svih 33 godine života, on je podredio svoju volju Ocu i činio sve što je Otac želio. Svojim učenicima je takođe dao jasnu uputu da svaki koji želi biti Njegov sljedbenik, mora činiti isto. Došao je da udari u sam korijen grijeha koji glasi " činiti vlastitu volju" i da nas tako izbavi od grijeha.
U nauci, hiljadama godina, čovjek je ponavljao grešku vjerujući da je Zemlja centar Univerzuma. Ljudi su tako vjerovali jer im se činilo da se i Sunce, Mjesec i zvijezde okreću jedanput oko Zemlje svakih 24 sata. Zahtijevalo je hrabrost čovjeka poput Kopernika da ispita ovu popularno vjerovanje svega 500 godina unazad, i da dokaže kako je takvo vjerovanje pogrešno te da Zemlja nije ni centar Sunčevog sistema, a kamoli Univerzuma. Zemlja, kako je dokazano, stvorena je tako da njen centar bude Sunce. Sve dok je čovjek imao pogrešnu viziju o centru, njegovi naučni proračuni i dedukcije su bile pogrešne. Ali jednom kad je čovjek otkrio pravi centar, njegovi proračuni i dedukcije su postali ispravni.
Isto je i sa nama kada ostanemo egocentrični umjesto da svoju pažnju
usmjerimo na Boga.
Naše razumijevanje Biblije i Božije savršene volje (naši proračuni i
dedukcije) će onda biti pogrešni. Ali baš kao što je čovjek preko 5000
godina bio uvjeren da je u pravu (kao što smo vidjeli gore), takođe možemo
umisliti da zapravo jesmo u pravu! Ali ustvari, bit ćemo 100% u krivu. Ovo
je nešto što vidimo i među mnogim "dobrim kršćanima" danas. Oni imaju mnogo
različitih interpretacija iste Biblije, a ipak svaki od njih je uvjeren da
je isključivo njegova interpretacija tačna, a da su sve ostale pogrešne. Za
druge će reći da su "obmanjeni". Zašto je to tako? Zato što su pogrešno
postavili svoj centar.
Čovjek je stvoren tako da njegov centar bude Bog, a ne on sam. A kad kršćani imaju pogrešan centar, njihovo "evanđelje" će takođe biti pogrešno. U suštini, postoje dva evanđelja današnjice koja se propovjedaju, jedno je skoncentrisano na čovjeka, a drugo na Boga. Ono evanđelje koje je skoncentrisano na čovjeka obećava čovjeku da će mu Bog dati sve što mu je potrebno da njegov život na Zemlji bude ugodan, a da će mu također dati i mjesto u raju kada se njegov ovozemaljski život okonča. Čovjeku je rečeno da će mu Isus oprostiti sve njegove grijehe, da će ga iscijeliti od svih bolesti, blagosloviti ga i poboljšati njegovo materijalno stanje, riješiti sve njegove ovozemaljske probleme itd.
"Ja" i dalje ostaje centar čovjekovog života koji ovako vjeruje, a Bog
rješava sve oko njega i služi mu odgovarajući na svaku njegovu molitvu i
dajući mu sve što poželi. Sve što on treba učiniti jeste da "vjeruje" i
zahvaljuje za svaki materijalni blagoslov u Isusove ime.
Ovo evanđelje je pogrešno, jer nigdje ne spominje "pokajanje". Pokajanje je
ono što su prije svega propovijedali Ivan Krstitelj, Isus, Pavle, Petar i
svi apostoli.
I pokajanje, nažalost, danas nije ono što se propovijeda, ili ako jeste,
dolazi na posljednje mjesto.
Dok Evanđelje koje je skoncentrisano na Boga poziva na pokajanje.
Objašnjava šta pokajanje znači:
Okretanje od samog sebe kao centra čovjekovog života, od činenja vlastite volje, hodanja putem koji je sam izabrao, okretanje od ljubavi prema novcu i prema svjetovnim stvarima (požudama tijela, požudama očiju i ponosom) te okretanje ka Bogu, voleći Ga svim svojim srcem i čineći Njega centrom života, ispunjavajući Njegovu volju itd. Vjera u Kristovu smrt na krstu može oprostiti čovjeku njegove grijehe isključivo kada se čovjek pokaje. Tada može primiti moć Duha Svetog da svakodnevno podredi svoje "ja" Bogu i da živi život čiji je centar sam Bog. Ovo je evanđelje koje su Isus i apostoli propovijedali. Pogrešno evanđelje čini prolaz širokim i put prohodnim, lako je ići naprijed jer osoba ne treba da se odrekne svojeg "ja", ili da prestane živjeti za svoje vlastite interese te težiti za vlastitim uspjehom. Postoje milioni posjećenih sastanaka na kojima se propovijedalo pogrešno evanđelje. I mnogi su prošli kroz ovakav prolaz i hodaju ovim putem, vjerujući da to vodi do života. Međutim, ovakav put vodi do uništenja. Onaj koji propovijeda ovakvo evanđelje hvali se velikim brojem ljudi koji su "podigli svoje ruke Hristu i napravili odluku da Ga slijede", upravo na ovakim sastancima. Ali sve to je obmana. Iako su se neki zbog svoje iskrenosti nesumnjivo i uistinu obratili na takvim sastancima, mnogi "obraćenici" završavaju kao "dvostruka djeca pakla"( Mat.23:15)-obmanjeni da ne vide stvarno stanje u kojem se nalaze.
Ispravno evanđelje čini prolaz malim, a put uskim, niti manjim, niti užim od onog koje je sam Isus Krist napravio, kao što neki "super-spiritualni" kultovi prakticiraju, nego put je za nas upravo onakav kakvog ga je Isus napravio.
Malo je onih koji pronađu ovaj put koji vodi u život. Propovjednici ovog evanđelja nemaju mnogo o čemu da izvijeste, i statistike ne idu u njihovu korist. Ali ovo evanđelje ljude vodi do Gospodina Isusa i do raja."Kada slušate, budite pažljivi. Svaki koji se pokorava onom što čuje, njemu će još više svjetla i razumijevanja biti dano. Ali svaki koji odbije da se pokori onome što je čuo, čak i svjetlost i razumijevanje koje misli da ima, bit će mu oduzeti."(Parafrazirano Luka 8:18). Onaj koji ima uši, neka čuje.
Autorska prava - Zac Poonen. Nikakva promjena ne smije biti izvršena u sadržaju članka bez pismenog odobrenja autora.